Vlastito me tijelo zainteresiralo na nov na\u010din \u2026 Te zloglasne doze endorfina \u0161iknule bi mi kroz udove \u2026 Ovo je, napokon, zna\u010dilo \u017eivjeti u tijelu, u\u017eivati u kretanju.<\/em><\/p>\n Catriona Menzies-Pike<\/p>\n Kako i prili\u010di jednoj samozvanoj intelektualki,\u00a0satovi tjelesnog<\/b>\u00a0u srednjoj \u0161koli bili su mi me\u0111u najmanje omiljenima, a poseban izvor zazora bio je po\u010detak svake \u0161kolske godine, kada smo odra\u0111ivali hrpu mjerenja i vje\u017ebi, uklju\u010duju\u0107i tr\u010danje u krug po vanjskom igrali\u0161tu. Tih famoznih\u00a0\u0161est minuta<\/i>\u00a0\u2013 koje su mi se uvijek \u010dinile kao potpuno nasumi\u010dno odabran oblik terora (za\u0161to ba\u0161 \u0161est??) \u2013 bile su za mene \u010disti u\u017eas, od zajapurenog lica do nimalo gracioznog lamatanja nogama. Nikad nisam bila\u00a0\u201csportski tip\u201d<\/b>\u00a0(ironi\u010dno, u djetinjstvu sam trenirala odbojku, ali, kao \u0161to vidite, nije potrajalo). Budu\u0107i da sam uvijek bila vi\u0161a od prosjeka, ljudi su me redovito ispitivali bavim li se nekim sportom, a na moj negativni odgovor uslijedio bi pogled pun razo\u010daranja zbog tog potra\u0107enog potencijala.<\/p>\n Do dana\u0161njeg dana, tr\u010danje je ostalo ne\u0161to \u0161to ne povezujem sa sobom i \u0161to izbjegavam (ok, u\u00a0iznimnim\u00a0<\/em>situacijama potr\u010dat \u0107u za tramvajem \u2013 iako nikome ne \u017eelim da svjedo\u010di tom prizoru). \u0160to me onda, pobogu, privuklo knjizi\u00a0Na duge pruge<\/a>\u00a0<\/em>(V.B.Z., 2024.) koja se bavi \u2013 \u017eenskim tr\u010danjem? Vjerojatno je to upravo \u010dinjenica da je tr\u010danje ne\u0161to \u0161to ni autorica knjige,\u00a0Catriona Menzies-Pike<\/strong>, nije uvijek poistovje\u0107ivala sa sobom (bila je prvenstveno \u201cknji\u0161ki moljac,\u201d priznaje). Ni njoj nastava tjelesnog u \u0161koli nije bila omiljena: pi\u0161e kako je imala \u201cnedostatak propriocepcije, nesposobnost kontroliranja udova\u201d, te kako su za nju, \u201ckao i za mnogu drugu nezgrapnu i nekoordiniranu djecu, \u0161kolski sportovi bili\u00a0intenzivna i \u010desta poni\u017eenja<\/strong>.\u201d<\/p>\n Me\u0111utim, s 30 godina Catriona je prvi put obula tenisice i po\u010dela tr\u010dati, a ubrzo su utrke na duge pruge postale njezina strast, ali i oblik terapije. Svjedo\u010danstvo o pre\u017eivljavanju obiteljske traume kroz tr\u010danje Catriona isprepli\u0107e s nepoznatom povije\u0161\u0107u \u017eenskog tr\u010danja i borbom za ravnopravnost u ovom polju. Njena knjiga\u00a0je, dakle, \u201cosobna pri\u010da koja se oslanja na\u00a0buntovni prikaz \u017eenskog tr\u010danja\u00a0<\/strong>na duge pruge i koja trka\u010dicama poput mene daje malo vi\u0161e prostora za kretanje,\u201d kako pi\u0161e autorica.<\/p>\n Tr\u010dati je po\u010dela 10 godina nakon tragi\u010dne smrti svojih roditelja u avionskoj nesre\u0107i. Kona\u010dno je prona\u0161la snagu da se pokrene, i taj pokret do\u017eivjela je\u00a0kao oslobo\u0111enje, ali i kao preobrazbu<\/strong>. \u201cShvatila sam da sam postala trka\u010dica. Ja \u2013 trka\u010dica!\u201d, ka\u017ee iznena\u0111ena vlastitom transformacijom. Tr\u010danje joj je pomoglo da iznova napi\u0161e scenarij svog \u017eivota i da kroz rad na tjelesnoj izdr\u017eljivosti svoju tugu pretvori \u201cu ne\u0161to opipljivo, poput bolnih mi\u0161i\u0107a i \u017euljeva.\u201d Njezin primjer pokazuje da pri\u010de o tr\u010danju \u010desto u pozadini imaju neke druge pri\u010de \u2013 o promjeni obli\u010dja, o \u017eelji da navu\u010demo novu ko\u017eu. Tr\u010danje je, mo\u017ee se re\u0107i, \u201csvestrana metafora na\u0161eg unutarnjeg \u017eivota<\/strong>.\u201d<\/p>\n Za potrebe ovog teksta, o toj \u201cmetafori na\u0161eg unutarnjeg \u017eivota,\u201d ali i vrlo stvarnoj aktivnosti kojom se bave \u017eene razli\u010dite dobi, pozadine i iskustva (tr\u010danje, isti\u010de Catriona, obuhva\u0107a \u010ditav spektar \u017eivotnih iskustava i pri\u010da koje se opiru uop\u0107avanju), napravila sam i kratku anonimnu\u00a0anketu\u00a0<\/strong>koju su ispunjavale \u010ditateljice portala, a izbor njihovih odgovora uvr\u0161ten je u tekst. Saznajem da je dio ispitanica oduvijek imao interes za sport, a dio njih razvio ga je u kasnijoj fazi \u017eivota, pa su se tr\u010danjem po\u010dele baviti u 20-ima, 30-ima ili kasnije. Motivacija za tr\u010danje je raznolika: (mentalno) zdravlje, no\u0161enje sa stresom, ja\u010danje snage i kondicije, priu\u0161tivost i dostupnost, mogu\u0107nost prilagodbe vlastitom rasporedu, pomicanje vlastitih granica, boravak u prirodi\u2026<\/p>\n Povijesni prikazi \u017eena koje tr\u010de vrlo su ograni\u010deni, primje\u0107uje Catriona, i samim time \u017eenama nedostaje uzora na koje se mogu osloniti, posebno u smislu motivacije i zamislivih razloga iz kojih bi se uop\u0107e upu\u0161tale u ovu aktivnost. Dok se povijesni, mitolo\u0161ki, knji\u017eevni i drugi narativi o \u017eenskom tr\u010danju svode na\u00a0bijeg od opasnosti<\/strong>\u00a0(naj\u010de\u0161\u0107e od nekog mu\u0161karca), \u201cmu\u0161karci tr\u010de kako bi lovili, iz sporta, kako bi gonili \u017eene, da pobjegnu od monotonije, u potrazi za slavom i bogatstvom, \u010dak i zbog u\u017eitka u kretanju.\u201d<\/p>\n Stoga se Catriona s pravom pita \u201cgdje je slava \u017eenskog tijela u pokretu? Gdje su \u017eene koje tr\u010de jer je to dobar osje\u0107aj, ili da stignu negdje kamo \u017eele i\u0107i, ili da bi izrazile \u017eelju za jo\u0161 ve\u0107im slobodama?\u201d Njezina knjiga svakako predstavlja va\u017ean doprinos imaginariju\u00a0\u017eenskog tijela u pokretu<\/strong>, i to pokretu koji je osloba\u0111aju\u0107i, ispunjavaju\u0107i, koji je samom sebi svrha.<\/p>\n Iz dana\u0161nje perspektive, dok upravo traju Olimpijske igre, te\u0161ko je povjerovati da su jo\u0161 prije 50 godina \u017eene\u00a0morale prosvjedovati<\/a>\u00a0za pravo da sudjeluju u utrkama.<\/p>\n Jedno od prvih zabilje\u017eenih \u017eenskih sportskih doga\u0111anja bile su starogr\u010dke\u00a0Herine igre<\/strong>\u00a0(6.st. p.n.e.), na kojima su se mlade, neudane djevojke natjecale u tr\u010danju. Pobjednice su dobivale maslinov vijenac i komad Heri \u017ertvovane krave. Ina\u010de, \u017eenama u to vrijeme nije bilo dozvoljeno ni gledati, a kamoli sudjelovati na\u00a0Olimpijskim igrama.<\/p>\n Godine 1903. u Francuskoj se odr\u017eala utrka radnica u odjevnoj industriji\u00a0<\/em>La marche des midinettes,<\/strong>\u00a0koju su organizirale novine\u00a0Le monde sportif<\/em>\u00a0kao neku vrstu medijske atrakcije. Sudionice, kojih je navodno bilo 2,5 tisu\u0107e, pre\u0161le su put od Pariza do Nanterrea (12km), a pratili su ih deseci tisu\u0107a gledatelja. Ipak, medijske reakcije bile su uglavnom podrugljive i seksisti\u010dke, a sama utrka bila je shva\u0107ena kao dokaz da natjecateljski sportovi nikako nisu za \u017eene.<\/p>\n Godine 1972. na slavnom\u00a0Bostonskom maratonu<\/strong>\u00a0po prvi put tr\u010de i \u017eene \u2013 za \u0161to je uvelike bila zaslu\u017ena sporta\u0161ica i zagovornica \u017eenskog sporta\u00a0Nina Kuscsik<\/strong>. Prije toga, \u017eene su mogle sudjelovati samo u utrkama na kratke i srednje dionice i krosevima. Do 1974. u svijetu ve\u0107 je 14 atleti\u010darki slu\u017ebeno istr\u010dalo maraton ispod tri sata, te raste pritisak da maraton postane olimpijska disciplina za \u017eene.<\/p>\n Prvi \u017eenski maraton, koji su slu\u017ebeno priznale najve\u0107e svjetske atletske organizacije, odr\u017ean je 28. listopada\u00a01973.\u00a0<\/strong>u Waldnielu, Zapadna Njema\u010dka, a prvi \u017eenski maraton na Olimpijskim igrama odr\u017ean je tek\u00a01984.<\/strong>\u00a0u Los Angelesu.<\/p>\n 1970-ih i \u201980-ih najbolja svjetska maratonka bila je\u00a0Grete Waitz<\/strong>\u00a0iz Norve\u0161ke, zatim\u00a0Rosa Mota<\/strong> (Portugal), Wanda Panfli <\/strong>(Poljska), Junko Asari <\/strong>(Japan) i druge. Godine 1985. europski rekord dr\u017ei Ingrid Kristiansen<\/strong>.<\/p>\n Nakon Drugog svjetskog rata,\u00a0atletika u Jugoslaviji<\/strong>\u00a0do\u017eivljava nagli razvoj. U okviru fiskulturnog pokreta sredinom stolje\u0107a, u sport se uklju\u010duju \u0161ire mase, organiziraju se natjecanja i osnivaju strukovne udruge. Dugopruga\u0161ko tr\u010danje u prirodi te ulicama i cestama (u odnosu na stadionsku atletiku) u Jugoslaviji razvija se od 1970-ih, pi\u0161e\u00a0Stjepan Stolnik<\/strong>\u00a0u knjizi\u00a0Tr\u010danje u Hrvatskoj\u00a0<\/em>(2016). Najvi\u0161e utrka ima u Zagrebu i Vara\u017edinu, a od 1953. na glasu je zahtjevna cestovna utrka od 25km \u201cPartizanski mar\u0161\u201d u Kumrovcu (poznata i kao \u201cTrka bratstva i jedinstva\u201d), na kojoj sudjeluju najprije samo profesionalni atleti\u010dari, a kasnije i rekreativci i rekreativke.<\/p>\n U Hrvatskoj su \u017eene prvi put nastupile na supermaratonu Zagreb-\u010cazma\u00a01976.<\/strong>\u00a0godine;\u00a01980.\u00a0<\/strong>u Kumrovcu (470 trka\u010da i 62 trka\u010dice); te\u00a01980.\u00a0<\/strong>na YASSA maratonu u Vara\u017edinu.<\/p>\n Zagreba\u010dki maraton je pokrenut 1992. godine na inicijativu tada\u0161njeg Izvr\u0161nog odbora Atletskog dru\u0161tva Veteran. Na prvoj trci, odr\u017eanoj 11. listopada 1992., na cilj je stiglo 70 sudionika, od \u010dega samo 4 \u017eene.\u00a0Slavica Br\u010di\u0107<\/strong>\u00a0bila je pobjednica prvog i drugog Zagreba\u010dkog maratona; na prvom je bila 20., a na drugom 13. u ukupnom (m\/\u017e) poretku. Sudjelovala je i na Bostonskom maratonu, i jedna je od rijetkih sporta\u0161ica koja se vratila sportu nakon \u0161to je rodila djecu (u jednom novinskom \u010dlanku istaknula je da je to bilo mogu\u0107e zbog velike podr\u0161ke supruga).<\/p>\n U pregledu doma\u0107eg tr\u010danja, Stolnik bilje\u017ei imena\u00a0A. \u0160krti\u0107<\/strong>\u00a01946. na 1400m,\u00a0T. Ivankovi\u0107<\/strong>\u00a01947. na 2000m,\u00a0M. Repov\u017e<\/strong>\u00a01948. na 2000m i druge. Od seniorki na kratke pruge spominju se\u00a0Milka Babovi\u0107<\/strong>\u00a0(utrke u Zagrebu, Ljubljani, Augsburgu, Ateni\u2026) i\u00a0Olga \u0160ikovec<\/strong>\u00a0(utrke u Ateni, Sofiji, Bukure\u0161tu\u2026).<\/p>\n Na Mediteranskim igrama \u017eene nisu tr\u010dale duge dionice, ali 1971. na srednjim dionicama\u00a0Vera Nikoli\u0107<\/strong>\u00a0osvaja 1. mjesto na 800m i 1500m. Iste godine bila je prvakinja Europe na 800m na utrci u Helsinkiju.<\/p>\n Nakon 1990-ih, zapa\u017eene rezultate ostvaruju, uz ve\u0107 spomenutu Slavicu Br\u010di\u0107, i\u00a0Veronika Juri\u0161i\u0107<\/strong>,\u00a0Tijana Stoj\u010devi\u0107 Pavi\u010di\u0107, Danijela \u010cerni\u0107, Ljiljana \u010culibrk, Valentina Belovi\u0107, Antonija Orli\u0107, Marija Vraji\u0107-Tro\u0161i\u0107, Lisa Stubli\u0107 Nemec<\/strong>\u2026<\/p>\n ***<\/p>\n Zanimljiva je \u010dinjenica da su prve \u017eenske utrke na druge pruge u SAD-u organizirale kozmeti\u010dke tvrtke (npr.\u00a0Avon). Godine 1972. njujor\u0161ki Road Runners\u2019 Club organizirao je\u00a0prvu \u017eensku cestovnu utrku<\/strong>\u00a0u SAD-u pod nazivom\u00a0Crazylegs Mini-Marathon<\/a>, na kojoj su sudjelovale 72 trka\u010dice. Sponzor utrke bio je proizvo\u0111a\u010d kreme za brijanje za \u017eene (Crazylegs), a na startu su prisutne \u201cuveseljavale\u201d Playboyjeve ze\u010dice. Dobar primjer tada prevladavaju\u0107eg stava prema \u017eenama u tr\u010danju je \u010dinjenica da su Ninu Kuscsik i\u00a0Kathrine Switzer<\/strong>\u00a0\u2013 suorganizatorice utrke (uz\u00a0Freda Lebowa<\/strong>) \u2013 fotografi tra\u017eili da podignu suknje i poka\u017eu \u201cmalo ko\u017ee\u201d (\u0161to su one odbile). S vremenom se ipak razvio interes publike za maratone, pa ova utrka, koja se odr\u017eava do danas, nosi ime NYRR New York Mini 10K i ima oko 10 tisu\u0107a sudionica (uklju\u010duju\u0107i nebinarne osobe i pokojeg mu\u0161karca).<\/p>\n Danas vjerojatno najpoznatija sponzorska \u017eenska utrka je Nikeova\u00a0She Runs<\/strong><\/em>, o kojoj pi\u0161e i Catriona u svojoj knjizi: sama je sudjelovala na no\u0107noj utrci\u00a0She Runs the Night<\/em>\u00a0na 10km u Sydneyju 2014. godine. Zbog dominantnog kolorita Catriona ovu utrku naziva \u201c\u0161okantno ru\u017ei\u010dastom\u201d i \u201cpravim\u00a0tour de forceom<\/em>\u00a0jednobojnog brendiranja\u201d, obja\u0161njavaju\u0107i da ima \u201cpomije\u0161ane osje\u0107aje\u201d o ovakvim doga\u0111anjima. S jedne strane, rije\u010d je o korporativnom\u00a0whitewashingu<\/em>\u00a0i izbjegavanju svake natruhe politi\u010dnosti (\u201cnitko nije ni spomenuo nasilje u obitelji ili seksualno uznemiravanje,\u201d primje\u0107uje). S druge strane, ovakve utrke naglasak stavljaju na sudjelovanje umjesto na natjecanje, pru\u017eaju siguran prostor i\u00a0osna\u017eile su ve\u0107 generacije trka\u010dica<\/strong>. Osim toga, kako obja\u0161njava, tr\u010dati s tisu\u0107ama drugih \u017eena kroz park uve\u010der posebno je iskustvo budu\u0107i da ve\u0107ina \u017eena no\u0107u izbjegava takve prostore. \u201cSvatko tko je osjetio strah hodaju\u0107i sam ku\u0107i po mraku razumije koliko je mo\u0107no ispuniti mra\u010dne ulice svjetlom i energi\u010dnim ljudskim tijelima,\u201d pi\u0161e.<\/p>\n U doma\u0107em kontekstu, vjerojatno najpoznatija je\u00a0DM-ova \u017eenska utrka<\/strong>, pa me zanimalo jesu li na\u0161e \u010ditateljice ikad sudjelovale i \u0161to misle o takvim doga\u0111anjima. Od pozitivnih komentara isti\u010de se motiviraju\u0107e i podr\u017eavaju\u0107e okru\u017eenje, kao i\u00a0poticanje \u017eena na bavljenje sportom<\/strong>:<\/p>\n Jednom sam sudjelovala na DM \u017eenskoj utrci. U amaterskom tr\u010danju i ima vi\u0161e \u017eena pa su takve utrke privla\u010dne. Znam za \u017eene koje je takav event potaknuo na (barem povremeno) tr\u010danje jer druge utrke smatraju preozbiljnima ili prekompetitivnima.<\/em><\/p>\n Super su mi takva doga\u0111anja, jer smatram da su dobar na\u010din za osvje\u0161tavanje tema u dru\u0161tvu o kojima se ne govori dovoljno.<\/em><\/p>\n Svi\u0111a mi se koncept. Ne zato \u0161to \u017eene nisu sposobne parirati mu\u0161karcima, ali lijepo je da su neki eventi posve\u0107eni \u017eenama.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n S druge strane, neke sugovornice smatraju da\u00a0nema potrebe za odvajanjem utrka po spolu<\/strong>, ili im pak zamjeraju korporativni aspekt:<\/p>\n S jedne strane mi je jako osna\u017euju\u0107e vidjeti \u017eene kako tr\u010de skupa (i u serijama, filmovima, \u0161to i nije ba\u0161 tako \u010desto), a s druge strane ne vidim u sportskom smislu razloga za odvajanjem.<\/em><\/p>\n Ne svi\u0111a mi se to, ne volim kada se isti\u010de da je netko zbog ne\u010dega razli\u010dit od nekoga, a tu se isti\u010de da \u017eene i mu\u0161karci nisu jednaki.<\/em><\/p>\n Ne sudjelujem na utrkama koje organiziraju isklju\u010divo brandovi zbog svojeg marketinga, jer njihov krajnji cilj nije zdravlje \u010dovjeka, nego prodaja i visibility.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n Vratimo se na pitanje\u00a0sigurnosti u javnom prostoru<\/strong>, koje je, vjerujem, poznato svakoj trka\u010dici. Ve\u0107ina \u017eena iskusila je\u00a0osje\u0107aj nelagode\u00a0<\/strong>kada tr\u010de same, posebno no\u0107u. \u201c\u017dena koja tr\u010di sama [\u010desto se] uzima kao znak rizika i neodgovornosti,\u201d pi\u0161e Catriona. \u201cTrebala bi pripaziti, u\u010de nas: mo\u017eda netko gleda, a taj je netko mo\u017eda opasan.\u201d Nina Kuscsik u intervjuima spominje da joj je 1970-ih policija znala pri\u0107i tijekom treninga i pitati je li sve u redu; naime, pretpostavili su da tr\u010di jer je netko \u2013 proganja. Kako isti\u010de Catriona, \u017eene koje tr\u010de iz nekih drugih razloga osim da pobjegnu od nevolje predstavljaju prili\u010dno recentan fenomen.<\/p>\n Iako mo\u017eda danas manje bje\u017ee od nevolje, \u017eene nikako da pobjegnu od ne\u017eeljenih pogleda:<\/strong>\u00a0mjerkaju nas, procjenjuju, dive se, gledaju nas netremice, \u0161pijuniraju\u2026 \u201cNe povezuje nas neko esencijalno iskustvo \u017eenstva, ali sve moramo podnositi tu vidljivost,\u201d ka\u017ee autorica. \u017dene i danas u pravilu izbjegavaju treninge po mraku i na izoliranim lokacijama, kako saznajem od trka\u010dica koje su ispunile anketu.<\/p>\n Iako ve\u0107ina njih navodi da nisu do\u017eivjele uznemiravanje (osim verbalnog \u2013 dobacivanja, ne\u017eeljenih komentara, trubljenja voza\u010da, i sl.),\u00a0uglavnom ne tr\u010de no\u0107u<\/strong>\u00a0ili, ako tr\u010de, odabiru osvjetljenije i\/ili prometnije lokacije:<\/p>\n Jednom me pratio mu\u0161karac na biciklu na puteljku koji je bio dosta izolovan, i od tada tr\u010dim samo kroz mjesta na kojima ima drugih ljudi, i samo po danu.<\/em><\/p>\n Samo jednom sam imala lo\u0161e iskustvo no\u0107u u Maksimiru (dvojica pijanaca dobacivala), i otad izbjegavam mra\u010dne dijelove Maksimira no\u0107u.<\/em><\/p>\n \u010cesto komentari vezani uz sise, guzicu i sl. Posebice zato \u0161to su kod tr\u010danja bradavice \u010desto vidljivije zbog znoja\/hladno\u0107e. Sigurna sam da mu\u0161karci ne dobivaju takve komentare i da se ne boje toliko tr\u010dati po mraku ili pustijim mjestima.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n Izra\u017eena vidljivost \u017eena koje tr\u010de u javnom prostoru zna\u010di i da postoji odre\u0111ena\u00a0predod\u017eba ili o\u010dekivanja<\/strong>\u00a0o tome kako bi \u201cidealna\u201d trka\u010dica trebala izgledati, i puno ljudi si uzima za pravo da prosu\u0111uju izgled sporta\u0161ica \u2013 i rekreativki i onih profesionalnih \u2013 prema kojekakvih kriterijima. \u201cSvako toliko netko sazna da volim tr\u010danje, odmjeri me od glave do pete, kao da procjenjuje trka\u0107eg konja pa mi ka\u017ee da izgledam kao trka\u010dica \u2026\u00a0\u0160to to zna\u010di, re\u0107i \u017eeni da izgleda kao trka\u010dica?<\/strong>\u201c, pita se Catriona. Pa, \u201covisno o tome koga slu\u0161ate,\u201d nastavlja, \u201ctrka\u010dice su premr\u0161ave, predebele, premu\u0161kobanjaste ili premi\u0161i\u0107ave,\u201d previ\u0161e su ili nisu dovoljno seksi, lica su im ispijena, grudi im izgledaju \u010dudno\u2026 Upravo zbog takvih komentara Catriona je u po\u010detku \u017eeljela biti nevidljiva dok tr\u010di, stopiti se s okolinom, zaboraviti kako izgleda \u2013 da bi mogla \u201cosje\u0107ati isklju\u010divo kretanje vlastitih udova kroz zrak.\u201d<\/p>\n U anketi sam \u010ditateljicama postavila pitanje smatraju li da postoji odre\u0111eni stereotip ili predod\u017eba o tome kako trka\u010dica treba izgledati. Dok u profesionalnom sportu postoji ideja da je uspje\u0161na trka\u010dica mr\u0161ava, sitnije gra\u0111e i toniranih mi\u0161i\u0107a (iako nisu ni one nu\u017eno takve gra\u0111e), u amaterskom tr\u010danju susre\u0107u se, doznajem, \u201csve veli\u010dine i oblici, i rezultati nu\u017eno ne ovise o tome,\u201d kako ka\u017ee jedna od sugovornica.<\/p>\n Iako sam osobno visoka i mr\u0161ava, \u010desto sam sporija od onih za koje bi pomislili da nisu trka\u010dki gra\u0111eni. Nema trka\u010dkog tijela, bar ne u ovim rekreativnim krugovima.<\/em><\/p>\n Ja sam definitivno mislila da [trka\u010dica] treba biti mlada, tanka i preplanula. I kroz tr\u010danje sam skontala da trka\u010dice dolaze u raznim veli\u010dinama, oblicima i \u017eivotnim dobima. Toliko mi je to super, da mi je sada jedan od dugoro\u010dnih ciljeva samo da nastavim tr\u010dati kako budem starila i da budem jedna od kul baka koje tr\u010de u sedamdesetima.<\/em><\/p>\n Generalno mislim da je trka\u010dka zajednica puno inkluzivnija prema razli\u010ditim tijelima nego ljudi izvan nje i sklonija motivirati tradicionalno \u201cnesportskije\u201d na tjelovje\u017ebu i tr\u010danje.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n Tako\u0111er vezano za odnos prema tijelu, zanimalo me kako je tr\u010danje promijenilo\u00a0percepciju vlastitog tijela<\/strong>\u00a0i njegovih (ne)mogu\u0107nosti kod \u017eena koje treniraju. S jedne strane, osje\u0107aju se ugodnije u svom tijelu i puno ga vi\u0161e cijene nego prije jer su shvatile da mogu posti\u0107i vi\u0161e nego \u0161to su mislile. S druge strane, jednako im je va\u017ean blagotvorni u\u010dinak na\u00a0mentalno zdravlje:<\/strong><\/p>\n Tr\u010danje mi je radikalno promijenilo pogled na tijelo i vlastite mogu\u0107nosti, pogotovo jer se nikad tijekom \u017eivota nisam smatrala sportskim tipom niti se bavila sportovima, a tjelesni sam izbjegavala koliko sam mogla. Sada tijelo percipiram manje iz perspektive kako izgleda, a vi\u0161e iz toga \u0161to sve mo\u017ee. I to je jako emancipiraju\u0107e.<\/em>Shvatila sam da se najve\u0107a borba odvija u vlastitoj glavi kad po\u017eelim odustati. Osim \u0161to se tijelo druga\u010dije formiralo pa mi je bila dodatna motivacija, ipak smatram da sam nastavila prvenstveno zbog psihi\u010dkih benefita. Poma\u017ee nakon napornog dana da se opustim.<\/em><\/p>\n Kad mi je te\u0161ko na treningu, sjetim se biti zahvalna \u0161to moje noge uop\u0107e mogu tr\u010dati i nositi me kroz lijepe krajolike.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n A upravo su krajolici ne\u0161to \u0161to Catriona izdvaja kao va\u017eno u promjeni pogleda na svijet koji joj je donijelo tr\u010danje: osim unutarnjih promjena u vlastitom tijelu i umu, do\u017eivljava i\u00a0promjenu okoline kroz koju se kre\u0107e<\/strong>, odnosno po\u010dinje je promatrati drugim o\u010dima \u2013 o\u010dima trka\u010dice. \u201cObuzela me nova geografija \u2026 Izgubila sam sebe i postala dio prizora,\u201d pi\u0161e autorica. \u201cKako sam tr\u010dala, moje se znanje o geografiji Sydneyja mijenjalo \u2026 Pojavile su se nove kategorije stabala: ljubazna stabla sa \u0161irokom sjenom; stabla s prijete\u0107im cvjetovima koji plo\u010dnik pretvaraju u blistavu sklisku opasnost; stabla s neugodnim tvrdim plodovima koji se kao kugli\u010dni le\u017eajevi kotrljaju pod nogama\u2026\u201d<\/p>\n I moje sugovornice prepoznale su sli\u010dne promjene kod sebe, pa tako navode da su zahvaljuju\u0107i tr\u010danju upoznale brojne \u0161umske staze i predjele; da sada puno bolje procjenjuju udaljenosti, ali i vrijeme; da svako mjesto sada gledaju iz perspektive mo\u017ee li se tu tr\u010dati.<\/p>\n Apsolutno mi je tr\u010danje promijenilo do\u017eivljaj prostora, npr. udaljenosti koji su mi se ranije \u010dinile daleke, danas znam da mogu pretr\u010dati i ta spoznaja mi ulijevaju veliko samopouzdanje i sigurnost.<\/em><\/p>\n Tr\u010danje me jako osvijestilo prostora oko mene na koji ina\u010de ne bi obra\u0107ala pa\u017enju. Kada ste samo vi, staza, glazba i va\u0161e disanje ostaje vam mnogo prostora za promatranje i percipiranje svega oko sebe.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n Na kraju teksta, mogu potvrditi da sada, zahvaljuju\u0107i ovoj knjizi i odgovorima sugovornica, imam\u00a0barem<\/strong>\u00a0malo manji otpor prema ideji tr\u010danja<\/strong>\u00a0\u2013 gotovo da bih ga \u017eeljela i isprobati (ho\u0107e li se to i dogoditi, vrijeme \u0107e pokazati)! U svakom slu\u010daju, kako starimo \u2013 pogotovo mi koji ve\u0107inu dana provedemo sjede\u0107i za ra\u010dunalom i koji nemamo pretjeranu sklonost vje\u017ebanju \u2013 tako tjelesna aktivnost postaje sve va\u017enija, kako zbog fizi\u010dkog, tako zbog mentalnog zdravlja.<\/p>\n A tr\u010danje dolazi\u00a0u razli\u010ditim oblicima<\/strong>: mo\u017eete tr\u010dati solo ili u klubu, s prijateljicama ili sa psom, mo\u017eete trenirati za sebe ili sudjelovati na utrkama, mo\u017eete tr\u010dati kroz grad ili kroz prirodu, mo\u017eete iskoristiti to vrijeme da pustite misli na pa\u0161u nakon stresnog dana ili pak odslu\u0161ati najnoviji\u00a0true crime<\/em>\u00a0podcast. Trebaju vam samo tenisice i malo dobre volje.<\/p>\n Tr\u010danje mi je promijenilo \u017eivot i \u010dini me sretnom, a pritom je i vrlo emancipiraju\u0107e.<\/em><\/p>\n Tr\u010danje je zabavnije i lak\u0161e nego \u0161to se \u010dini.\u00a0<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n \u00a0<\/p>\n\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n
![\"\"](\"https:\/\/www.eurozine.com\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/loogs_cometogether-1-768x231-1.jpg\")
<\/p>\n<\/p><\/div>\n