Sjedimo suprug i ja na pa\u0161koj pla\u017ei \u0160imuni.<\/em>\u00a0Sezona jo\u0161 nije po\u010dela. Obala je skoro posve prazna. Poku\u0161avam ne misliti ni na \u0161to, no uzalud. Malo dalje od nas, mjesto je zauzela preplanula \u017eena s dvoje male djece pred\u0161kolskog uzrasta. Povela je i svoju mamu. Mu\u017e je, pretpostavljam, ostao doma. Ogoljene, ljude na moru vrlo je lako klasno razvrstati. Kad si polugol, ostaju samo maniri, a vladanje ove \u017eene ka\u017ee da ni mrtva na pla\u017ei ne bi izvadila\u00a0Argetu<\/em>. Ona je preplanula, ali njezina djeca na sebi imaju tri sloja najja\u010deg SPF-a i obu\u010dena su od glave do pete. Nose male ka\u010dkete. Sunce im ne mo\u017ee ni primirisati.<\/p>\n Osje\u0107am blagu iritaciju, ali po\u0161to \u017eivim u Zagrebu, navikla sam. Tako barem mislim sve dok najmla\u0111e dijete ne krene neutje\u0161no plakati jer je mama nekud oti\u0161la. Baka ne mo\u017ee ni\u0161ta. Vidi se da najradije ne bi bila tu. Djetetova majka se vra\u0107a. Klekne i potomka \u010dvrsto hvata u zagrljaj. Po\u010dinje ga ljuljati. Par slovena\u010dkih turista, suprug i ja jedina smo joj publika, ali \u017eena svejedno inzistira na melodrami. Djetetu stotinu puta glasno ponavlja, dave\u0107i ga:\u00a0Nikad te ne\u0107u ostaviti. Nikada!<\/em>\u00a0Nikada!<\/em> Okre\u0107em se da vidim jesu li kamere HRT-a negdje u blizini, ali nisu. \u017dena ljulja dijete kao krpenu lutku. Mizanscena su joj dalmatinski \u0161ljunak i konobarica u pozadini. U trenutku kad biste o\u010dekivali da na binu padne veliki crveni zastor, umjesto njega pada rampa trajekta Lastovo<\/em>, te\u0161ka deset tona, i to na trojicu Jadrolinijinih pomoraca u Malom Lo\u0161inju. Poginu sva trojica.\u00a0End scene<\/em>.<\/p>\n \u201cRu\u017ena stvar, to ste vi kad postanete turista\u201d, pi\u0161e\u00a0Jamaica Kincaid<\/strong>\u00a0u\u00a0Malom mjestu<\/em> (FMK, 2018), \u201cru\u017ena, prazna stvar, glupa stvar, komad \u0111ubreta koji zastaje tu i tamo kako bi bacio pogled na ovo i okusio ono, i nikad vam ne\u0107e pasti na pamet da ljudi koji naseljavaju ovo mjesto na kojem ste se vi zaustavili, ne mogu da vas podnesu\u201d. Kincaid u svom eseju tvrdi da je svaki \u010dovjek potencijalni turist, ali da su neki ljudi suvi\u0161e siroma\u0161ni da bi to postali. Autorica pi\u0161e o Karibima, ali sve \u0161to ka\u017ee odnosi se i na plavi Jadran. Turizam je ipak univerzalno zlo.<\/p>\n Za hrvatske prilike moramo, dodu\u0161e, revidirati pojam turiste, moramo ga pro\u0161iriti. Nije dovoljno ostati na razlici izme\u0111u doma\u0107eg i stranog gosta, kako su nas mediji nau\u010dili da razmi\u0161ljamo. Jasno je, na primjer, da je \u017eena koju sam spomenula \u2013 turistkinja. Suprug i ja tako\u0111er smo turisti na Jadranu. No i \u0161efa Jadrolinije, HDZ-ovca\u00a0Davida Soptu<\/strong>, lako mo\u017eemo prepoznati kao \u201ckomad \u0111ubreta koji zastaje tu i tamo\u201d. Nisu li upravo doma\u0107i \u0161efovi koji uni\u0161tavaju brodogradnju, devastiraju obalu i \u0161ume \u2013 najomra\u017eenija vrsta fure\u0161tije? Nakon \u0161to uni\u0161te jednu lokaciju, firma ih premje\u0161ta drugdje, da nastave nesmetano raditi kvara. Nikad ne priznaju odgovornost. Nikad ne snose posljedice. Oni su, ba\u0161 poput turista \u2013 invazivna vrsta.<\/p>\n Lako bismo mogli napisati \u010ditav roman o po\u0161asti naoru\u017eanih i bahatih talijanskih turista koji u Hrvatsku dolaze zbog krivolova, ali za\u0161to se ne bismo bavili i\u00a0Josipom Rimac<\/strong>, \u0161kolskim primjerom privilegirane turistkinje koja ne mari za obalu? Poznata HDZ-ovka u svojoj politi\u010dkoj karijeri vi\u0161e je brinula za dobar provod i jedrenje, nego za dobrobit Hrvatske. Svi politi\u010dari i politi\u010darke koji su u Hrvatskoj tek u prolazu (Grabar Kitarovi\u0107<\/strong>,\u00a0Sanader<\/strong>,\u00a0\u0160uica<\/strong>) ru\u017ena su, prazna stvar, glupa stvar,\u00a0komad \u0111ubreta<\/em>, kako bi to Jamaica Kincaid sa\u017eeto rekla.<\/p>\n Komad \u0111ubreta najlak\u0161e prepoznajemo po tome \u0161to hrvatsku obalu uop\u0107e ne mo\u017ee zamisliti bez sprege masovnog turizma i gra\u0111evinskog kriminala. Obalu koristi da zaradi, a Zagreb da pare opere. Stoga kad vidim bijesan auto splitskih registracija u Zagrebu (a taj je prizor sve \u010de\u0161\u0107i), osoba za volanom ogoljena je kao na FKK pla\u017ei: to\u010dno se vidi da auto vozi hoh\u0161tapler koji je u Dalmaciji, isto kao i u Zagrebu \u2013 fure\u0161t. Katamarani i trajekti lutaju oko jadranskih otoka poput stare \u017eeljezarije, a \u0161efovi kupuju i voze ganc nova auta. Obitelji im ljetuju po tri mjeseca u vrhunski adaptiranim i privatiziranim hotelima i vilama, a javna infrastruktura propada. I dok se bogatuni tako vozikaju po Zagrebu i trguju nekretninama, na jugu svaki suhozid malo po malo postaje armirani beton, a u\u017easna gra\u0111evinska buka tu\u010de nas sve odreda po glavi, kao malj. Lokalno \u0111ubre za eure postaje stranac, a onda drugim strancima prodaje \u0107a\u0107ovinu da mo\u017ee sjesti za bolji volan i odjezditi dalje, mo\u017eda ba\u0161 za Bruxelles. Nije se metar kvadratni u Splitu sam od sebe popeo na 8500 eura. Zna se! Da bi podigli cijenu kvadrata, \u0111ubrad su pustila rampu da padne.<\/p>\n Nakon nesre\u0107e u kojoj su smrtno stradala trojica pomoraca, problemi s Jadrolinijom samo su se nastavili (bez dodatnih ljudskih \u017ertava, na svu sre\u0107u). Svaki sljede\u0107i incident vra\u0107ao me na turisti\u010dke izjave Davida Sopte, koji je\u00a0naravno<\/em>\u00a0ostao na \u010delu Jadrolinije, kako mu je \u017eao \u0161to je smrt pomoraca \u201cjednostavno malo zasjenila\u201d dobre rezultate\u00a0aka<\/em>\u00a0nabavku pet katamarana, te da se treba koncentrirati na sezonu \u201cjer to je glavna misija ove firme\u201d. Jezik koji HDZ-ovac koristi posve je dehumaniziraju\u0107i. Tri ljudska \u017eivota postaju drugorazredna tema u odnosu na pet novih plovila. U hijerarhiji firme, prvenstvo nad radnicima imaju\u00a0rezultati<\/em>,\u00a0misija<\/em>\u00a0i\u00a0sezona<\/em>. Profit je vredniji od ljudskog \u017eivota, poru\u010duje nam strana\u010dki kadar.<\/p>\n Sezona je u me\u0111uvremenu postala \u0161lagvort za plja\u010dku, ali ne onu na koju svi pomislite kad se spomene jadranska obala. Zaboravite na fotografije skandalozno visokih ra\u010duna za kavu i jelo, koje nam hrvatski mediji ljeti prodaju kao vijesti. Turizam je organizirana plja\u010dka hrvatskog primorja. O toj plja\u010dki govorim. Ali da bi pisali o udru\u017eenom kriminalnom pothvatu zvanom\u00a0sezona<\/em>, novinari ne bi trebali ispijati kave na Stradunu, ve\u0107 bi se nekom dobro morali napiti krvi u Zagrebu. No kako samo sirotinja u sezoni ostaje ku\u0107i da tu\u017eno razmi\u0161lja o \u017eivotu, svi drugi jedva \u010dekaju postati veseli turisti, uklju\u010duju\u0107i intelektualce i novinare lijeve provenijencije. \u010citav Zagreb svoje politi\u010dko i kulturno djelovanje ljeti ostavlja doma da bi lje\u0161kario na pla\u017ei, a te\u0161ko je sa \u0161ugamana kriti\u010dki pisati o turizmu. Treba, dakle, iskoristiti zimu, kad smo svi jednako u depresiji, da se obra\u010dunamo s masovnim turizmom od kojeg se nikad nitko nije odmorio.<\/p>\n \u010cim prestanemo pojam turizma uzimati zdravo za gotovo, kao pozitivnu stvar, odjednom postaje jasno da Dalmacija nije raj koji kvare neljubazni konobari i lo\u0161a restoranska ponuda, ve\u0107 pakao u re\u017eiji lokalnih politi\u010dara i investitora koji ljude svode isklju\u010divo na ugostiteljske uloge konobara, pomoraca i kuhara. Osobno, bila bih najosornija konobarica u \u010ditavoj Dalmaciji da mi je konobarenje jedina opcija da zaradim kruh! Uostalom, to \u0161to je netko ro\u0111en na jugu, ne zna\u010di odmah da je stvoren za uslu\u017ene djelatnosti. Pogledajte samo oto\u010dane! Ponekad mislim da su oto\u010dani jedini ljudi u Hrvatskoj koji su ve\u0107i mizantropi od mene. Kontinentalci olako zaboravljaju na sipino crnilo u dalmatinskoj du\u0161i jer stvarna, melankoli\u010dna slika juga ne odgovara banalnim razglednicama koje nam svake godine pod nos gura zagreba\u010dko medijsko \u017eutilo. U \u0161tampi Dalmatinci nikad nisu potla\u010deni, ve\u0107 su uvijek redikuli i gramzivi primitivci, topovsko meso HDZ-a. I \u0161to je najgore, Dalmacija sama po\u010dinje \u017eivjeti tu la\u017e. Spremno je prihva\u0107a. A onda se ta ru\u017ena slika obale reflektira i na Zagreb koji tako\u0111er postaje oduran.<\/p>\n \u201cPoku\u0161ao otrovati dijete otrovom za glodavce kod Trogira. Uhi\u0107en je\u201d, glasi nedavna vijest iz Dalmacije. Svaka vijest koju otvorim prikazuje jug Hrvatske kao bal budala. Povjesni\u010dar umjetnosti i konzervator\u00a0Cvito Fiskovi\u0107<\/strong>\u00a0ovako je pisao o Trogiru prije vi\u0161e od 60 godina: \u201cMalarija i bijeda su nestale, klasne razlike izme\u0111u plemstva i puka izumrije\u0161e, zvona su sve ti\u0161a, staro narje\u010dje sustaje, ali su ljeti na pli\u010dacima mladena\u010dke igre bu\u010dne, a zimi pod gredama starih prizemlja u mirisu pe\u010dene ribe razgovori najmla\u0111ih su sve prisniji, pothvati sve smioniji, ljubavi sve \u010dulnije\u201d. Mnogo toga se u me\u0111uvremenu promijenilo. Malarija je mo\u017eda nestala, ali bijeda se vra\u0107a. Klasne razlike tako\u0111er. Dalmatinci se ljeti nemaju kad zabavljati u pli\u0107acima jer su turizmom upregnuti u hrvatski prora\u010dun. Zima u Trogiru? Nema zime u Trogiru jer Trogir kao i ostatak Dalmacije zimi ne postoji. Osim, naravno, ako netko ne ide ubiti dijete mi\u0161omorom.<\/p>\n Plja\u010dka jadranske obale odvija se neprestano ve\u0107 desetlje\u0107ima, i nije zapo\u010dela s Hrvatskom demokratskom zajednicom, iako se \u010dini da je upravo ta stranka glavni izvo\u0111a\u010d svih sumnjivih gra\u0111evinskih radova danas. U svom tekstu\u00a0Za urbanisti\u010dku cjelinu Kor\u010dule<\/em>\u00a0(1955), u kojem se zala\u017ee za obnovu starih kor\u010dulanskih ku\u0107a, Fiskovi\u0107 upozorava da se \u201cne treba spoticati na sitne koristi koje pojedinci \u2018u\u017eivaju\u2019 u ovoj zapu\u0161tenosti\u201d. No on u tom trenutku lako mo\u017ee apelirati na splitski Urbanisti\u010dki ured i Konzervatorski zavod Dalmacije da za\u0161tite javni interes. Na\u017ealost, kad vrijeme premotamo 70 godina unaprijed, zavr\u0161imo s bijelim PVC prozorima na Kli\u0161koj tvr\u0111avi, koji bi ostali montirani na ba\u0161tinu iz stolje\u0107a petog, da se ljudi pojedina\u010dno nisu pobunili i napali HDZ-ovog gradona\u010delnika\u00a0Jakova Vetmu<\/strong>\u00a0da ih makne. Da je izvo\u0111a\u010dima radova imalo stalo do Klisa, ne bi im palo na pamet da koriste plasti\u010dnu stolariju, ali sitne\u00a0turisti\u010dke<\/em>\u00a0koristi razgra\u0111uju Hrvatsku kamen po kamen. Urbanisti\u010dkog planiranja koje bi te interese dr\u017ealo pod kontrolom \u2013 vi\u0161e nema. Sad imamo HDZ i Ministarstvo turizma da se pobrinu za \u201cobnovu\u201d.<\/p>\n Suprug i ja zadnjih nekoliko godina ljetujemo u Pagu kod barba Tonija i tete Ru\u017ee. Od njih vrlo jeftino iznajmimo malu sobu s kupaonom, bez kuhinje. Uvijek ljetujemo izvan sezone zbog ni\u017eih cijena, da izbjegnemo vru\u0107ine, ali i zbog ptica. Pag naime ima divne ornitolo\u0161ke rezervate \u2013 Veliko, Malo i Kolansko blato u kojima mo\u017eete promatrati vrste kojih na kontinentu nema. No zadnji put kad smo oti\u0161li na jednu od uobi\u010dajenih pti\u010darskih lokacija blizu Kolana, do\u010dekalo nas je gradili\u0161te: netko je uz samu obalu krenuo dizati ekskluzivno vikend-naselje. A kad idete dalje, prema Lunu, koji ima prekrasne i vrlo stare masline, prolazite kroz Novalju potpuno deformiranu novogradnjom. Ne znam kako bih uop\u0107e mogla opisati dojam koji taj kulturocid ostavlja u minimalisti\u010dkom krajoliku Paga. Ima ne\u0161to jezivo u tome kad dvogledom tra\u017eite blistave ibise i morske kulike, a ugledate beton i izgorjele turisti\u010dke guzice.<\/p>\n Naslov vijesti koju sam pro\u010ditala na portalu\u00a0morski.hr<\/em>, govori sve: \u201cGrad Novalja sadnju maslina od 45 eura, pla\u0107a 1186 eura po komadu? HDZ-ov gradona\u010delnik poja\u0161njava (\u2026)\u201d. No trebaju li nam stvarno vi\u0161e ikakva obja\u0161njenja? Mislim da su stvari, sad kad nam sezonsko sunce ne pr\u017ei mozak, i vi\u0161e nego jasne. Par maslina ne mo\u017ee sakriti HDZ-ove \u201cdobre rezultate\u201d. Ni u Novalji, niti bilo gdje drugdje.<\/p>\n Problem devastacije ne odnosi se, naravno, samo na Dalmaciju. Prije vi\u0161e od \u010detrdeset godina\u00a0Srebrenka Ivekovi\u0107-Marinovi\u0107<\/strong>\u00a0i\u00a0Berislav Valu\u0161ek<\/strong>\u00a0upozoravali su na sustavno uni\u0161tavanje Opatije. U novinskom tekstu\u00a0Turisti\u010dka kraljica i patuljci iz kulture<\/em>\u00a0(Danas<\/em>, 18. 5. 1982.) iznijeli su niz problema koji hrvatsku obalu mu\u010de i dan-danas. Autorski dvojac obja\u0161njava Jugoslavenima da su arhitektura i zelenilo osnovne karakteristike Opatije po kojima se ona razlikuje od ostalih destinacija, te da su upravo to zelenilo i ta prepoznatljiva arhitektura postali \u201cmetom strijelaca s mi\u0161lju kratkog dometa\u201d. Po njima se devastacija okoli\u0161a mo\u017ee samo kratkoro\u010dno isplatiti. Na koncu \u0107e sva ta silna ru\u0161enja i adaptacije zna\u010diti nestanak opatijske originalnosti, \u0161to se naravno obistinilo. U tekstu o\u0161tro napadaju hotel\u00a0Admiral<\/em>\u00a0koji umjesto galerijskog prostora u tom trenutku ima tri salona za televiziju: \u201cTaj hotel je i kao arhitektura dobar primjer razine svijesti mo\u0107nika\u201d.\u00a0Admiral<\/em>\u00a0se po njima te\u0161ko uklapao u okolinu, a simbolizirao je nove neprimjerene gradnje i nadogradnje koje \u201cgotovo listom polako, ali sigurno razaraju tkivo historijskog jedinstva opatijskih vila, pala\u010da i hotela\u201d.<\/p>\n Vrijedi primijetiti da su oni, koji su se jo\u0161 za vrijeme Jugoslavije borili protiv devastacije obale i divlje gradnje, mahom bili povjesni\u010dari umjetnosti i konzervatori, dakle ljudi koji odli\u010dno znaju o \u010demu govore. Nasuprot njima imamo takozvane \u201cpatuljke iz kulture\u201d, koji pogoduju investitorima i mi\u010du kulturna znamenja (poput natpisa \u201cMaraska\u201d u Zadru), da bi priobalni gradovi izgledali \u0161to sterilnije i impersonalnije. Tim komadima \u0111ubreta kriminal slu\u017ei da se \u201ckulturno\u201d distanciraju od siromaha. Jasno je da, u slu\u010daju Hrvatske, turizam produbljuje klasne razlike i promovira segregaciju gra\u0111ana koji si ne mogu priu\u0161titi odlazak na odmor, odnosno nadogradnju. Istovremeno, kako se njegova \u017eivotna sredina sve vi\u0161e pretvara u grdu i ekskluzivnu turisti\u010dku destinaciju, tako se izbor lokalnog stanovni\u0161tva sve vi\u0161e su\u017eava. Mogu birati da ostanu siroma\u0161ni, ili da postanu dio firme. Mislim da taj izbor izme\u0111u dva zla odli\u010dno obja\u0161njava popularnost HDZ-a u Dalmaciji.<\/p>\n Jug Hrvatske nije, me\u0111utim, devastiran samo gra\u0111evinski. Uni\u0161ten je i kulturno. \u201cPatuljci iz kulture\u201d koje spominju Valu\u0161ek i Ivekovi\u0107-Marinovi\u0107, ne samo da su decenijama neprimjereno gradili, ve\u0107 su tom nakaradnom novogradnjom ru\u0161ili kulturu u kojoj su ljudi stolje\u0107ima kontinuirano odrastali i \u017eivjeli. Diskurs o hrvatskom primorju, o Jadranu, o Mediteranu op\u0107enito, sveden je na polupismene novinske \u010dlanke o trovanju djece i\u00a0\u017deljku Kerumu<\/strong>. Od stvarnog mjesta za \u017eivot, primorje je zimi postalo groblje praznih nekretnina. Turisti\u010dka novogradnja raselila je lokalno stanovni\u0161tvo. Paralelno s bijesnim vozilima, jug se u Zagrebu ukazuje i u vidu kasirki, frizerki i radnika_ca u kulturi. Mnogi s juga bje\u017ee u Zagreb da pre\u017eive jer turizam melje sve pred sobom, pa tako i normalan \u017eivot. Istrijani i Dalmatinci prinu\u0111eni su \u017eivjeti u glavnom gradu, a onda ta prinuda od Zagreba \u010dini mjesto koje preziru. Ono \u0161to je, po meni, dugoro\u010dno rje\u0161enje ovog problema jesu visoki porezi na nekretnine i, jo\u0161 va\u017enije, decentralizacija Hrvatske. Znamo, na\u017ealost, da visokih poreza na nekretnine ne\u0107e biti sve dok stranci ne postanu lokalci, odnosno dok ne pokupuju sve \u0161to se kupiti i adaptirati mo\u017ee. Kad njihovi glasa\u010di prodaju svu \u0107a\u0107ovinu turistima, tek \u0107e onda HDZ stvarno udariti namete.<\/p>\n Isto kao i porez na nekretnine, i decentralizacija je postala nu\u017ena, ne samo za opstanak Dalmacije, Kvarnera i Istre. Beneficije bi i\u0161le u oba smjera jer kao \u0161to je Dalmacija, na primjer, mrtva zimi, tako je i Zagreb u\u017easno mjesto za \u017eivot ljeti. Kad bismo hrvatskom primorju dopustili autonomiju u odnosu na glavni grad, Zagreb bi napokon izgubio titulu de\u017eurnog zlikovca. Grad Zagreb mora, kao prvo, prestati svojatati obalu i raspolagati njome kao da je Velebit samo malo ve\u0107a Medvednica. To odvajanje bilo bi mu podstrek da osmisli bolje sezonske sadr\u017eaje i otvori gra\u0111anstvu bazene koji svakog ljeta idu na remont i po najgorim vru\u0107inama budu zatvoreni za javnost. Drugo, Hrvatska izgleda druga\u010dije ako je gledate s juga i tu razli\u010ditu perspektivu treba njegovati i po\u0161tovati. \u201cKrajevi su ljudi a ljudi su krajevi\u201d, citira\u00a0Mato\u0161a<\/strong>\u00a0vodi\u010d kroz zagreba\u010dka izleti\u0161ta iz 1969. godine. Na popisu tih izleti\u0161ta nema jadranske obale. Nabrojana su samo ona mjesta koja su Zagrebu geografski blizu i kulturolo\u0161ki bliska. Umjesto Kvarnera i Istre, navedene su Slovenija i Slavonija.<\/p>\n No najva\u017eniji razlog zbog kojeg bi se valjalo kolektivno boriti protiv turisti\u010dkog poriva za Jadranom jesu klimatske promjene. Globalno zatopljenje glavna je to\u010dka konvergencije izme\u0111u turizma i gra\u0111evinskog kriminala, ali\u00a0mainstream<\/em>\u00a0mediji ne pi\u0161u rado o tome. Pro\u0161le se godine dogodio pomor dagnji u Malostonskom zaljevu. \u010cini mi se da ta u\u017easna vijest uop\u0107e nije odjeknula. Dijelom zato \u0161to se visoka temperatura mora uzima u obzir samo kad govorimo o turisti\u010dkom ugo\u0111aju, a dijelom stoga \u0161to turisti obi\u010dno ne vole mu\u0161ule, ve\u0107 preferiraju mesna jela na kakva su ina\u010de navikli. Jug Europe sve je topliji. Po\u017eari su sve u\u010destaliji i sve dugotrajniji. Ljudi kojima je stalo upozoravaju na manjak pitke vode u sezoni, pogotovo u onim mjestima \u010dija infrastruktura ne mo\u017ee, objektivno, podnijeti sva ta silna no\u0107enja kojima se pumpa dr\u017eavni prora\u010dun. Jadranska obala neizrecivo je blago, ali to blago nije beskrajno. \u010cine ga prirodni resursi i ljudi koje hrvatsko dru\u0161tvo nemilice tro\u0161i masovnim turizmom. Zna\u010di li to da se trebamo ubudu\u0107e posve odre\u0107i mora? Naravno da ne!<\/p>\n Na\u0161 odnos s Jadranom ne mora nu\u017eno biti turisti\u010dki, da bismo u njemu u\u017eivali. \u201cLe\u017eim na toplom pje\u0161\u010danom sprudu sjevernog Jadrana i promatram igru pamu\u010dnih oblaka nad Vrbnikom\u201d, pi\u0161e\u00a0Gustav Krklec<\/strong>. Krklec na Krku le\u017ei i sanjari, kako ka\u017ee, \u201cna svjetlucavom, iskri\u010davom srpanjskom pje\u0161\u010danom sagu\u201d, \u017eeljan samo\u0107e koju remeti graja koja ga okru\u017euje, turisti\u010dka vreva koja \u201czaobilazi sve dru\u0161tvene konvencije i ustaljene obi\u010daje dru\u0161tva\u201d. Iako i Krklec u svom tekstu napisanom za zagreba\u010dki\u00a0Vjesnik<\/em>\u00a01958. godine, citira skitnicu Mato\u0161a: \u201cPutovanje \u2013 evo, to je poezija moderne civilizacije\u201d, pisac ne gleda blagonaklono na strane turiste koji upravo otkrivaju Jugoslaviju. Epizodni susret sa strancem iz zapadne Europe, koji Jugoslaviju ignorantski smje\u0161ta iza \u017eeljezne zavjese, stavlja nam do znanja da se Krklec ne smatra turistom. On le\u017ei na sprudu, ali taj sprud je tako\u0111er dio Jugoslavije. Pisac nije do\u0161ao na Jadran da se odmori od politike jer jadranska obala nije imaginarna, eskapisti\u010dka lokacija, a ni lje\u0161karenje bome nije apoliti\u010dno. \u0160to se u me\u0111uvremenu desilo da se na\u0161e poimanje juga tako radikalno promijenilo, da smo plavi Jadran toliko iznevjerili? Masovni turizam i gra\u0111evinski kriminal posrali su se na sve nas. Eto, to nam se desilo. Desila su nam se \u0111ubrad, govna i njihova firma.<\/p>\n Jug Hrvatske pun je glazbenih festivala i doga\u0111aja kojima nitko od lokalnog stanovni\u0161tva ne mo\u017ee prisustvovati jer su organizirani isklju\u010divo za strance. Dubrovnik je postao ekskluzivna destinacija za Amerikance i bogate turiste. Ako im pristup javnim pla\u017eama nije doslovno onemogu\u0107en ilegalnim betoniranjem i koncesijama, onda su hrvatski gra\u0111ani vrlo \u010desto cjenovno izgurani s obale. Nisu, dakle, sve prepreke fizi\u010dke. Puno njih spada u sferu kulture, gastronomske na primjer. Ljeti je u Zagrebu jako te\u0161ko kupiti svje\u017eu morsku ribu. Mislila sam da sva riba ostaje Dalmatincima, ali onda sam u razgovoru s njima shvatila da ni njima nije lako dostupna.\u00a0Kor\u010dulanska ljetna \u0161kola<\/em>\u00a0u organizaciji\u00a0Praxisa<\/strong>, narodni zborovi na Hvaru, dubrova\u010dki seminari o socijalizmu i pitanju klase, na kakvim su se okupljenima obra\u0107ali\u00a0Miko Tripalo<\/strong>\u00a0i drugi hrvatski filozofi i komunisti, stvar su pro\u0161losti. Kulturna djelatnost Dalmacije svedena je na amatersku proizvodnju suvenira. Umjesto da ljeti kriti\u010dki \u010ditamo\u00a0Palmoti\u0107evu<\/strong>\u00a0Gomnaidu<\/em>\u00a0(koja nikad nije bila aktualnija), bavimo se doslovnim govnima koja se izlijevaju po pla\u017eama!<\/p>\n Na kraju, vratimo se na po\u010detak mog teksta, na iritaciju koju sam osjetila gledaju\u0107i kako mi tu\u0111e prenemaganje kvari vidik. Pona\u0161anje turista vrlo je teatralno, zato \u0161to ono, kako je Krklec primijetio, \u201czaobilazi sve dru\u0161tvene konvencije i ustaljene obi\u010daje dru\u0161tva\u201d. Ja sam u onom melodramati\u010dnom, filistarskom zibanju djeteta, u sebi\u010dnoj, performativnoj ljubavi majke prepoznala obrazac koji u Hrvatskoj susre\u0107em i u odnosima koji su dnevnopoliti\u010dki, a ne samo obiteljski. Hrvatska politika ispra\u017enjena je mahom od realnih odnosa i svedena na imaginarno rodoljublje koje ljulja hrvatsku javnost kao da je umiruje i \u0161titi od neprijateljskog svijeta. No pravi, unutarnji neprijatelj kako bi stari jugoslavenski komunisti rekli, jest upravo taj stisak, to zibanje koje nas uljuljkuje u la\u017eni osje\u0107aj sigurnosti. Mislim da je iz mog teksta jasno \u010diji je taj strana\u010dki stisak koji nas davi, koji nam svima radi o glavi. Da bismo mu se oteli, prvo moramo osloboditi Dalmaciju, a onda \u0107e ona osloboditi Zagreb. Poslije \u0107emo lako.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Tekst je nastao u sklopu\u00a0projekta<\/a><\/em>\u00a0<\/a>Come Together<\/a> koji sufinancira Europska unija iz programa Kreativna Europa. Stavovi izra\u017eeni u tekstu ne odra\u017eavaju nu\u017eno stavove Europske unije ili Europske izvr\u0161ne agencije za obrazovanje i kulturu.<\/em><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/www.eurozine.com\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/loogs_cometogether-1-768x231-1.jpg\")
<\/p>\n<\/p><\/div>\n