U rano jutro\u00a025. aprila 1959.<\/strong>\u00a0desetak maskiranih mu\u0161karaca u bijelim rukavicama u\u0161etalo je u Okru\u017eni zatvor Pearl River u Poplarvilleu, Mississippi. Pustio ih je jedan od \u010duvara, i odveo do \u0107elije u kojoj je le\u017eao 23-godi\u0161nji Crni voza\u010d kamiona\u00a0Mack Charles Parker,<\/strong> optu\u017een za silovanje bijele \u017eene. Tri dana prije nego \u0161to je su\u0111enje trebalo zapo\u010deti, prema svjedo\u010denju zatvorenika, rulja je pretukla Parkera \u0161akama i pola metra dugim palicama, ne\u0161to debljim od dr\u0161ka metle, te bacila na njega kantu za sme\u0107e. Okrvavljenog su ga vukli zatvorskim hodnicima do izlaza, ubacili u Chevrolet i odvezli do mosta Bogalusa u Louisiani, oko 32 kilometra od zatvora iz kojega je otet. Nakon \u0161to ga je grupa koja ga se namjerila lin\u010dovati ustrijelila (u njoj je bio i donedavni zamjenik \u0161erifa), tijelo su mu okovali lancima i potopili u rijeci Pearl. Prona\u0111en je desetak dana kasnije.<\/p>\n U novembru iste godine teksa\u0161ki novinar\u00a0John Howard Griffin<\/strong>\u00a0u derutnoj sobi na katu drvene taverne u Poplarvilleu, kamo se uputio nakon vijesti o Parkerovu ubojstvu, krenuo je ispisivati prve retke pisma svojoj supruzi:<\/p>\n Hattiesburg, 14. novembra<\/em>, a zatim\u00a0Draga<\/em>, nakon \u010dega se prostirala bijela stranica. Ne\u0161to se preprije\u010dilo mome pogledu. Vidio sam samoga sebe, Crnu osobu, okru\u017eenu zvukovima i mirisima geta, kako se obra\u0107am s \u00b4Draga\u00b4 bijeloj \u017eeni.\u00a0Okovi mog Crna\u0161tva<\/strong>\u00a0nisu mi dopu\u0161tali da nastavim. Iako sam razumio i mogao analizirati \u0161to se doga\u0111a, nisam se mogao istrgnuti iz njih.\u00a0Nikada nemoj ni pogledati u bijelu \u017eenu\u00a0<\/em>\u2013<\/em>\u00a0pogledaj dolje ili u stranu. Kako se usu\u0111uje\u0161 zvati bijelu \u017eenu \u00b4dragom\u00b4, dje\u010da\u010de?<\/em>\u00a0(\u2026) Mogao sam predosjetiti katastrofu. U nekoj budu\u0107oj no\u0107i napetost \u0107e eksplodirati u nasilje. Bijeli dje\u010daci brzo \u0107e protr\u010dati. Vidjet \u0107e mu\u0161karca ili dje\u010daka ili \u017eenu same negdje na ulici i \u017eudnja da tu osobu pretuku ili ubiju \u0107e ih preplaviti. Ne\u0161to zastra\u0161uju\u0107e moralo je biti klimaksom ovog ubrzanog ludila.<\/p>\n<\/blockquote>\n John Howard Griffin proveo je \u0161est tjedana\u00a01959.\u00a0<\/strong>i\u00a01960.<\/strong>\u00a0putuju\u0107i New Orleansom i Mississippijem kako bi dokumentirao rasizam na\u00a0jimcroweovskom jugu<\/strong>\u00a0i ukazao na razmjere nasilja koje prodire u crna\u010dke \u017eivote. Dnevni\u010dke zapise\u00a01961.<\/strong>\u00a0godine sa\u017eeo je u knjigu pod naslovom\u00a0Black Like Me<\/em><\/strong>\u00a0koja \u0107e\u00a01964.<\/strong>\u00a0biti preto\u010dena i u film s\u00a0Jamesom Whitmoreom<\/strong>.<\/p>\n Me\u0111utim, ko\u017ea Johna Howarda Griffina, nakon \u0161to je u novinama i knjizi iznio s \u010dime se suo\u010dio u autobusima, restoranima i na ulicama jo\u0161 uvijek izrazito segregiranih gradova, vi\u0161e\u00a0nije bila crna<\/strong>. Na fotografijama se sada nalazio bijeli mu\u0161karac zalizane sme\u0111e kose i naboranog \u010dela koji se mogao vratiti svojoj bijeloj supruzi, svojoj bijeloj djeci i donekle bijeloj svakodnevnici. Naime, smatraju\u0107i da jedino ogoljavanjem rasizma\u00a0iz prvoga lica jednine<\/strong>\u00a0mo\u017ee pokazati da se nasilje lijepi uz tijela koja se ni po \u010demu osim bojom ko\u017ee ne razlikuju od drugih, u dogovoru s uredni\u0161tvom obratio se dermatologu. On mu je propisao metoksalen, kori\u0161ten u lije\u010denju vitiliga i psorijaze, i izlaganje umjetnom svjetlu kako bi mu ko\u017ea potamnjela, te se Griffin zaputio u Crna\u010dko susjedstvo New Orleansa.<\/p>\n Doslovno se preobukav\u0161i u Crnu osobu radi dru\u0161tvenog eksperimenta (Whitmorea je prili\u010dno mu\u010dno gledati na ekranu sa skoro karikaturalno utrljanom crnom bojom na licu), na putu do pakla poplo\u010danom dobrim namjerama, ne puno druga\u010dije od\u00a0minstrelskih predstava<\/strong>, Griffin je Crna\u0161tvo nehotice pretvorio u ogrta\u010d koji je mogu\u0107e navu\u0107i i skinuti. Ali ubrzo se pokazalo da je ne\u0161to te\u017ee iz te ko\u017ee iza\u0107i.<\/p>\n Jednoga jutra probudio ga je poziv reportera\u00a0Star-Telegrama<\/em>\u00a0iz teksa\u0161kog Fort Wortha, nedaleko Dallasa u kojem je odrastao. \u201eRekao mi je da [su novine] primile anonimnu dojavu da su rasisti\u00a0objesili lutku s mojim likom\u00a0<\/strong>na glavnoj gradskoj ulici.\u00a0<\/em>[Star-Telegram]<\/em>\u00a0potvrdio je, u kontaktu s lokalnom policijom, da je skrojena figura, pola crna, pola bijela, s mojim imenom na njoj i \u017eutom linijom povu\u010denom niz le\u0111a, visjela obje\u0161ena na elektri\u010dnoj \u017eici.\u201c Oko pet ujutro lokalni je prodava\u010d ve\u0107 zamijetio lutku i zatra\u017eio da se skine, na \u0161to ju je policajac kojem se obratio bacio na smetli\u0161te. Kada je novinar s fotografom stigao tamo, bilje\u017ei Griffin razgovor s reporterom, opet je bila stegnuta \u017eicom, ovaj put s natpisom: \u201e25 $ kazne za bacanje mrtvih \u017eivotinja.\u201c<\/p>\n U\u017easnutost i strah Griffina i njegove obitelji uslijed prijetnji smr\u0107u i nasiljem proveli su teror Crna\u010dkog ju\u017enja\u010dkog stanovni\u0161tva tom elektri\u010dnom \u017eicom do ve\u0107ine\u00a0bijelih ku\u0107anstava<\/strong>\u00a0u okolici, do tada tek usputno dotaknutih time \u0161to se doga\u0111a njihovim susjedima par ulica dalje. Unato\u010d brojnim novinskim \u010dlancima o rasisti\u010dkom nasilju, iskustvima ljudi koji su njime bili direktno pogo\u0111eni, kao i rastu\u0107em otporu Crna\u010dkih i antirasisti\u010dkih organizacija\u00a01950-ih i 1960-ih<\/strong>, prelijevanje nasilja na ko\u017eu bijelog naratora, kao mogu\u0107nost koja bi mogla zadesiti i neke od njih ako se usude u nekom obliku pre\u0107i rasijalizirane granice, ulila je uznemirenost u ina\u010de uljuljkana i mislima distancirana predgra\u0111a. Rasizam, za koji su sami sebe uvjerili da ih se ne ti\u010de, krenuo ih se ticati.<\/p>\n Svjedo\u010denju bijelog naratora o voza\u010dima autobusa koji iz obijesti odbijaju pustiti Crne putnike van ili ugla\u0111enim bijelim mu\u0161karcima s lulama koji tjeraju rasijalizirane ljude iz obli\u017enjih parkova, a onda i prijetnjama lin\u010dem, dodijeljen je legitimitet koji je oduzet kriminaliziranim \u017eivotima u siroma\u0161nim ju\u017enja\u010dkim krajevima. Integralnim dijelom kriminalizacije sumnja je u tijela koja su progla\u0161ena nepo\u017eeljnima ili opasnima, u njihove rije\u010di, pokrete i radnje, gdje mora da postoji skriveni motiv, razlog toga \u0161to im se dogodilo ili neka natruha krivnje za nasilje kojem su izlo\u017eeni.\u00a0Naseljavanje ko\u017ee drugog<\/strong>\u00a0(manje i vi\u0161e metafori\u010dki) slu\u017ei kao oblik legitimizacije sumnjivih \u017eivota i uvjeravanje u njih izbliza, \u0161to je i u osnovama Griffinova eksperimenta.<\/p>\n ***<\/p>\n Surogatni oblik Griffinova\u00a0blackfacea<\/em>, zavla\u010denja u markiranu ko\u017eu, mogu\u0107e je danas nazreti u opsesiji aktivisti\u010dkih prostora naracijom o osobnim iskustvima. Pritisak na marginalizirane egzistencije da konstantno pripovijedaju svoje traume i boli da bi se mogli zavu\u0107i prsti u te rane \u2013 kao u\u00a0Caravaggiovoj\u00a0<\/strong>inscenaciji apostola koji zavla\u010di prste u Kristove rane \u2013 gradi identitet osoba dobrog kr\u0161\u0107anskog, liberalnog morala, altruisti\u010dnih i identitetski ispravnih ljudi. Pri\u010de marginaliziranih trebaju pro\u010distiti osobu koja slu\u0161a od grijeha kolonijalizma, rasizma ili orodnjenog nasilja, osobu koja \u0107e odraditi svoj anga\u017eman po tom pitanju u relativnoj sigurnosti subotnje radionice u nekoj udruzi. U tim je proradama \u010dak manje hrabrosti nego \u0161to se nalazi kod Griffina: U\u00a0Freudovu\u00a0<\/strong>psihopatolo\u0161kom kazali\u0161tu sagledavanje nasilja i mogu\u0107nosti migoljenja i probijanja van njega delegirano je marginaliziranim akterima koji \u0107e te\u00a0konflikte pro\u017eivjeti umjesto publike<\/strong>. Publici preostaje da, zavaljena u fotelju, promotri \u0161to \u0107e se dogoditi, bez da se mora u bilo kojem obliku izlo\u017eiti ili stradati na pozornici.<\/p>\n Na stranicama danske organizacije Foreningen Stop Volden, koja je\u00a02000.<\/strong>\u00a0godine pokrenula koncept\u00a0\u017eive biblioteke<\/strong>, obrazac je kojim se mogu\u0107e dodati u katalog: \u201eKoja relevantna iskustva sa stigmom\/predrasudama mo\u017eete podijeliti s \u010ditateljima?\u201c, \u201eKako biste se naslovili?\u201c, \u201eMo\u017eete li ponuditi primjere situacija u kojima ste pro\u017eivjeli stigmu ili predrasude zbog Va\u0161eg naslova?\u201c\u00a0Autizam<\/em>,\u00a0Biseksualnost<\/em>,\u00a0Depresija\u00a0<\/em>redaju se umjesto \u201c\u017eivih knjiga\u201d u\u00a0Bradburyjevu<\/strong>\u00a0Fahrenheitu 451<\/em>\u00a0\u2013\u00a0Thoreauova\u00a0<\/strong>Waldena\u00a0<\/em>ili sabranih djela\u00a0Bertranda Russella<\/strong>.<\/p>\n \u010citatelj posu\u0111uje i vra\u0107a knjigu, slu\u017ee\u0107i se onima koje \u017eeli i koje mu je dovoljno udobno u nekom trenutku poslu\u0161ati. \u017dive knjige, kao i kod Griffinove zatamnjene ko\u017ee, postaju ne\u0161to \u0161to je mogu\u0107e odlo\u017eiti te se vratiti svakodnevnici. Ejblisti\u010dko i orodnjeno nasilje zapo\u010dinju i zavr\u0161avaju u\u00a0samilosti slu\u0161anja<\/strong>, pa je potrebno samo omogu\u0107iti \u010ditateljima da okuse krv i okrhnu zube na tvrdim uvezima. \u010citateljeve potrebe vode i usmjeravaju \u017eivu biblioteku koja bi trebala zahvatiti neki zami\u0161ljeni generi\u010dki narativ cijele jedne grupe ljudi. Nije bitno tko je povu\u010den s police u sekciji\u00a0Romkinje\u00a0<\/em><\/strong>ili\u00a0Samohrani roditelji<\/em><\/strong>. Svi ti ukori\u010deni objekti, \u201cosobna iskustva\u201d, sakupljeni u reprezentacijsku sekciju\u00a0Romkinje\u00a0<\/em>ili\u00a0Samohrani roditelji<\/em>, sugerira se, do\u0111u na sli\u010dno.<\/p>\n Autizam<\/em>,\u00a0Biseksualnost<\/em>,\u00a0Depresija<\/em> u koji sat trebaju sabrati par niti ne\u010dijeg \u017eivota, vra\u0107aju\u0107i ejblisti\u010dko i orodnjeno nasilje u kompulzivno svjedo\u010denje ne\u010dega \u0161to se uzima da je u nekom politi\u010dki netaknutom obliku sadr\u017eano u tijelima koja pripovijedaju. Autizam<\/em>, Biseksualnost<\/em>, Depresija <\/em>franken\u0161tajnskim su nakupinama,\u00a0sklepanim u zna\u010denjima<\/strong>\u00a0s kojima su te kategorije stigle, sa svojim povijestima i zna\u010denjima, kroz koje osobne pri\u010de trebaju biti provu\u010dene. Krparija su kontradikcija i tenzija mogu\u0107ih interpretacija svakodnevnice kojima smo primorani navigirati da bi se postigla uop\u0107e neka doza inteligibilnosti u diskursu prava, medicine, znanosti ili politi\u010dkoga rada na ljevici; s \u201cosobnim iskustvom\u201d ponu\u0111enim zdravo za gotovo i prigrljenim, isto tako, zdravo za gotovo.<\/p>\n Tako strukturirano razumijevanje marginaliziranih iskustava reducira problem rasizma ili roda na reprezentaciju, plosnatost identiteta, umjesto da je iskustvo polugom za spoznaju razgranatosti i slojevitosti nasilja koje ostavlja krhotine u razli\u010ditim tijelima, gdje je tek njihovim pomnim skupljanjem mogu\u0107e nazreti odakle prodiru. Patnja i tragi\u010dne pri\u010de koje se\u00a0neprestano o\u010dekuju<\/strong>\u00a0od marginaliziranih tijela, snabdijevaju griffinovski altruizam i sklanjaju od zahtjeva za stvarnim promi\u0161ljanjem implikacija kvira ili antirasizma na to \u0161to se i kako radi u politi\u010dkom organiziranju koje sebi\u00a0voli tepati da je progresivno<\/strong>.<\/p>\n U reprodukciji nasilja nad rasijaliziranim i kvir tijelima ne sudjeluje samo tamo neka \u201czla desnica\u201d nego se i\u00a0lijevi prostori<\/strong>\u00a0itekako slu\u017ee raznim disciplinatornim mehanizmima kako bi obuzdali marginalizirane \u017eivote. Zatvaranje u osobno iskustvo tek je jedan mehanizam u arsenalu praksi koje\u00a0Sara Ahmed<\/strong>\u00a0u\u00a0Living a Feminist Life<\/em>\u00a0iz 2017. godine, na tragu psihoanaliti\u010darke\u00a0Alice Miller<\/strong>, naziva\u00a0otrovnom pedagogijom<\/strong>. Otrovna pedagogija u Millerinu radu izgradnja je odre\u0111enih pona\u0161anja kod djeteta nasilnim utjerivanjem tih obrazaca, pri \u010demu je batine mogu\u0107e zamijeniti (a postaje i potrebno \u2013 da nemir ne preraste u pobunu) perfidnijim oblicima kontrole, tobo\u017ee \u201cza njegovo ili njezino dobro\u201d. Iz rasijaliziranih i kvir tijela poku\u0161ava se izbiti ekscesivna volja koja iz njih prodire da se politi\u010dki rad reorganizira i razgrana u nekim druga\u010dijim smjerovima. Disciplina i poslu\u0161nost posti\u017eu se stalnim podsje\u0107anjem i\u00a0poguravanjem u bezdan traume<\/strong>, u emocionalnost koja \u0107e se dr\u017eati podalje od mogu\u0107nosti politizacije i transformacije zadanih okolnosti.<\/p>\n Alisha Gaynes<\/strong>\u00a0u\u00a0Black for a Day: White Fantasies of Race and Empathy<\/em>\u00a0na fragmentu sje\u0107anja o odrastanju na segregiranom ameri\u010dkom Jugu iz knjige povjesni\u010dara\u00a0Meltona A. McLaurina<\/strong>\u00a0opisuje vertikalnost empatije koja proizlazi iz liberalnog morala:<\/p>\n Temeljni razlog da se ne zlostavljaju Crni ljudi \u2026 nije imao toliko veze sa svije\u0161\u0107u o tome da su i oni ljudi poput nas, nego s time \u0161to ljudi koji su dr\u017eali do sebe nisu lo\u0161e tretirali ljude koji su inferiorniji od njih. Osoba nije izgovarala (derogatornu rije\u010d) ne zato \u0161to bi to povrijedilo Crne ljude, nego jer bi vrije\u0111anje ukazivalo na to da nije dobro odgojena. \u201cMi ne koristimo tu rije\u010d u svojoj obitelji\u201d, bio je uobi\u010dajen odgovor.<\/p>\n<\/blockquote>\n \u201eDobar bijeli\u201c ili \u201edobar cisrodni\/heteroseksualni narator\u201c iziskuje neprestanu valorizaciju vlastita altruizma prema disprivilegiranoj margini u neposrednoj okolini, potvrdu svoga rada i svojih uvjerenja, i \u0161to manje\u00a0destabilizacije vlastite ugode\u00a0<\/strong>mogu\u0107im zahtjevima za kriti\u010dkim zadiranjem u santu rasizma i orodnjenog nasilja u kapitalizmu. Pristojnost i suosje\u0107anje zakamuflirani u solidarnost izviru u\u00a0popunjavanju kvota<\/strong>\u00a0marginaliziranih grupa za stolom, slaganju \u017eivih knjiga, s kojom kvir osobom na feministi\u010dkoj edukaciji ili jednim oglednim stranim radnikom iz Indije ili s Filipina na sastanku radni\u010dke organizacije.<\/p>\n O\u010dekivanje pri\u010de je o\u010dekivanje specifi\u010dne\u00a0vrste\u00a0<\/em>i\u00a0oblika\u00a0<\/em>pri\u010de. \u017danr naracije osobnoga iskustva ima svoje zakonitosti i pravila prema kojima se treba izvesti. Ono \u0161to se zahtijeva od marginaliziranih tijela nije \u010dak ni to \u0161to im se dogodilo i \u0161to su s time napravili, nego pristanak na ritual, kretanje zadanim temama i motivima, kako bi se zadr\u017eale netaknutima ve\u0107 postoje\u0107e strukture znanja. Naracija se dodjeljuje\u00a0najmanje disruptivnom<\/strong>\u00a0glasu<\/strong>, koji se mo\u017ee najpogodnije iskoristiti da podr\u017ei politike i te\u017enje ucrtanih epistemi\u010dkih poredaka. \u017delim re\u0107i, problem nije u oskudici naracije, nego u diktatu i stezi kako se uop\u0107e mo\u017ee odviti, te u kojim uvjetima i s kojom svrhom mo\u017ee biti pokrenuta.<\/p>\n Performativna briga i lagodnost suosje\u0107anja zauzdavaju poku\u0161aje politi\u010dkog rada. Solidarizirati se zna\u010di\u00a0ponijeti dio tereta<\/strong>, uroniti ruke u blato s mogu\u0107im porezotinama i ugrizima insekata. Obje\u0161ena lutka Johna Howarda Griffina na elektri\u010dnoj \u017eici u Fort Worthu prijetnja je koja proizlazi iz svrstavanja uz ljude koji su lin\u010dovani i kojima lin\u010d visi nad glavom. Za\u0161to bi u svome putovanju Jugom Griffin po i\u010demu bio izniman ili ne znam kako hrabar u ne\u010demu \u0161to je \u010dinilo svakodnevnicu niza rasijaliziranih osoba? Kriti\u010dko razmatranje Griffinove solidarnosti provla\u010denje je kroz njezine mra\u010dne i mu\u010dne kutke; nema tu tap\u0161anja po le\u0111ima desetlje\u0107ima kasnije, nego popisivanja implikacija i posljedica da bismo ne\u0161to nau\u010dili iz konkretnog rada.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n\n
\n
![\"\"](\"https:\/\/www.eurozine.com\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/loogs_cometogether-1-768x231-1.jpg\")
<\/p>\n<\/p><\/div>\n